Ante Gugo: O novinarima i nasilnicima

Novinar i publicist Ante Gugo na svome se Facebook profilu osvrnuo na incident na uskršnoj misi u crkvi u splitskom predgrađu Sirobuja:

Ako se u kršćanstvu može naći neka kratka rečenica koja oslikava filozofiju svakog onoga tko raspetog Krista smatra svojim idolom, tko križ drži svojim simbolom i tko tvrdi da je kršćanin, onda je to ona Isusova o okretanju drugog obraza! Nema rečenice koja kraće i bolje opisuje samu srž vjerovanja nas katolika.
Ovo što ću sad napisati nije rasprava o crnim ili bijelim pojavama. Oni koji događaje u crkvi u Splitu promatraju kao crno-bijele, odnosno koji aktere tamošnjih događaja dijele na naše i njihove, bolje da dalje ne čitaju. Odmah sad kažem da u ovoj priči nema nevinih i pravednih. U nastavku samo želim objasniti zašto tako mislim.

Pođimo od tzv. novinarke i novinarskog posla. Ne želim ni ovom prilikom skrivati kako papparazze ne smatram novinarima i kako mi se iskreno gade ljudi koji rade takve poslove. Moj stav je – radije kanale kopati nego viriti kroz prozor nekome tko to ne želi. Novinarstvo je nešto drugo, ali o tome nekom drugom prilikom.

Zapitajmo se što bi se dogodilo da neki novinar pokuša tijekom molitve ući u džamiju u cipelama? Zašto nije dopušteno u džamiju ući u cipelama, a dopušteno je u crkve ulaziti tijekom bogoslužja bez da se prekrižiš i pokloniš? Kakvi su to novinari koji su u stanju narušiti prostor tuđe duhovnosti ponašanjem koji duboko vrijeđa vjernike u molitvi? Kakvi urednici šalju u crkve novinare koji se ne pridržavaju uzusa ponašanja koji vrijede za svakog tko nogom kroči u crkvu tijekom bogoslužja?

Netko će možda reći da urednici nemaju uvijek novinare koji znaju da se prilikom ulaska u crkvu treba pokloniti i prekrižiti. Nažalost, taj odgovor bi držao vodu. Zapitajmo se stoga tko su urednici i novinari kad u drćžavi u kojoj se više od 80 posto građana deklarira kao katolici, nema dovoljno novinara koji će crkvu poštovati kao mjesto molitve. Zapitajmo se i tko obrazuje naše novinare na tim veleučilištima i fakultetima kad ih nisu naučili takve osnovne stvari.

Ma budimo iskreni. Nisu ih naučili ni da se treba izuti kad se ulazi u džamiju pa će ipak skinuti cipele. Problem je u anarhistima koji su nered nametnuli kao dio demokracije.

Zašto cehovska novinarska udruga ne štiti vlastiti ugled i ne pozove novinare koji u crkve ulaze tijekom bogoslužja bez klanjanja i znaka križa na sebi, da to ne rade? Pa, ni oni koji vode novinarsku struku to ne znaju ili su sretni kad se prema kršćanima iskazuje nepoštovanje, Da nije tako već bi osudili jučerašnje nasilno ulaženje u prostor crkve.

Osuditi naravno treba i nasilni čin prema ženskoj osobi koja sebe naziva novinarskom, bez obzira što je njezino ponašanje krajnje neprihvatljivo. Kao što je nasilni ulazak u crkvu neprihvatljiv isto tako je neprihvatljiv i čin nasilja u prostoru crkve i to još tijekom bogoslužja. Ni za jedno ni za drugo opravdanja nema. To je jasno, ali ostaje pitanje je li se sve ovo moglo spriječiti.

Župnik je barem tjedan dana najvaljivao da će napraviti nešto što će izazvati pažnju svih protivnika katoličke crkve. Naišao je na podršku politikanata koji nisu htjeli vidjeti kako se župnik opire naredbama svog biskupa, nego su vidjeli u tome borbu jadnog marljivog svećenika, graditelja crkve koji je spavao u kontejneru samo da je sagradi, protiv “briselskog ćate”, “protiv udbaša iz Kriznog stožera CZ”, “protiv anemičnog i njegove Vlade”… Nažalost, sve to je vidio i splitsko-makarski nadbiskup kojem je svećenik otvoreno prkosio i mons. Barišić nije reagirao. Nije mu ni dao podršku jer tako bi nadbiskup prkosio Papi koji možda ne bi odšutio prema njemu kao što je on prema svećeniku. Mons. Marin Barišić je od svega oprao ruke baš kao i Poncije Pilat. Isto tako je baš poput Isusa razapeta naša Crkva zbog njegovog nečinjenja. Svećenik koji je namjerno iskazivao neposlušnost i prkosio biskupu nije smio uskršnje jutro dočekati s ključevima te crkve u rukama. I mi danas ne bismo imali skandal. To je jedino neosporno u cijeloj ovoj priči.

Nema sumnje da je za svaku osudu nasilni čin ulaska tzv novinara u prostor crkve. O okupljanju vjernika usprkos zabrani crkvenih i civilnih vlasti mogli su izvijestiti i stojeći ispred crkve. Vijest ne bi bila ništa manje značajna, ali ne bi bilo skandala. Mogao se i svećenik ograditi od čina nasilja u crkvi. Mogli su se i vjernici pred nepristojnom ruljom povući prema oltaru i sakristiji i tako izvrgnuti ruglu nasilnike koji se nazivaju novinarima. Mogli su i pozvati policiju da ih zaštiti i tada policija ne bi mogla izbjeći postupanje prema njima jer bilo je očitih znakova nasilnog ulaska. U stvari, bilo bi da nije onih maskiranih tipova ispred koji su sve snimali, očito znajući što će se dogoditi. Ma budimo iskreni, da nije bilo onih koji su očito sve to i radili u dogovoru s tzv. novinarima. Svi ti jako radikalni mračnjaci imaju zajedničkog neprijatelja, a to su pristojni i civilizirani ljudi od najobičnijeg pojedinca pa do najvišeg vrha vlasti. U uređenom demokratskom društvu njihov životni prostor je vrlo skučen.

Postoji li opravdanje za taj skandal? E to je pitanje koje mora postaviti svatko od nas sam sebi. Jeste li s gađenjem preskočili ponuđeni skandalozni naslov na portalu ili ste išli kliknuti da se naslađujete tuđoj muci i nevolji.

Trebam li još pisati ili vam je jasno tko je glavni krivac za ovakve događaje, napisao je Ante Gugo.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *