Sretno ti bilo, Njemačka!

SPD, Zeleni i FDP dogovorili su prvu koaliciju na saveznoj razini za eru nakon Angele Merkel. Zajednički moto „Hrabrost za više napretka” zvuči vrlo obećavajuće, smatra Marcel Fürstenau.

Njemačkom će uskoro upravljati savez stranaka kakav nikada nije postojao na saveznoj razini, predvođen iznenađujućim izbornim pobjednikom – Socijaldemokratskom strankom Njemačke (SPD). Ova najstarija politička stranka u zemlji proizašla iz radničkog pokreta 19. stoljeća u svojoj dugoj povijesti više puta je pokazala hrabrost za promjene.

Posljednji put je to bilo početkom ovog tisućljeća kada je pod frazom „Agenda 2010″ SPD zajedno sa Zelenima modernizirao tržište rada, socijalnu i ekonomsku politiku. Ta radikalna promjena kursa omogućila je „bolesniku Europe”, kako su tada nazivali Njemačku, da se oporavi – barem ekonomski. Time je četvrta po veličini svjetska ekonomija ponovo stala na noge i reaktivirala svoju važnu ulogu pokretačke snage Europe.

U koalicijskom sporazumu je svaka stranka ostavila svoj pečat

Nema sumnje da je u ovoj radikalnoj promjeni kursa bilo i mnogo gubitnika. Relativno siromaštvo u Njemačkoj je zabrinjavajuće, nigdje ne postoji veći sektor tržišta rada s niskim plaćama. Povećanjem minimalne satnice na dvanaest eura crveno-zeleno-žuta koalicija sada to želi promijeniti. Olaf Scholz, budući kancelar i nasljednik Angele Merkel, ovim ispunjava ključno predizborno obećanje SPD-a. To je dobro jer će od toga profitirati oko deset milijuna ljudi.

Ova zakašnjela mjera bila je sve samo ne nesporna u koalicijskim pregovorima, jer liberali, snažno orijentirani na tržišnu ekonomiju, ne žele nikakve državne intervencije u autonomiju kolektivnog pregovaranja. Zauzvrat, FDP je uspio pobijediti sa svojim zahtjevom da se ne dira takozvana kočnica zaduživanja, ukorijenjena u Temeljnom zakonu (Ustavu). A rukopis Zelenih se prepoznaje kada je u pitanju – klima. Na primjer, odustajanje od ugljena kao energenta trebalo bi se dogoditi već  2030., a ne 2038. godine.

Dobra ideja: krizni stožer za borbu protiv korone

Tri stranke pokazale su visok stupanj sposobnosti za kompromise. U provedbi njihovog ambicioznog programa za Njemačku, Europu i svijet bit će im potrebni mnogi saveznici – izvan kabineta i izvan parlamenta. U svojoj zemlji riječi moraju brzo pretočiti u djela. Dobar početak je najava da će se formirati krizni i stručni stožer za obuzdavanje pandemije korone.

Odlomci o vanjskoj, sigurnosnoj, obrambenoj i razvojnoj politici čitaju se kao popis dobrih namjera. Da Europska unija mora djelovati više međunarodno i izgledati složnije bio je cilj i tijekom 16 godina pod Angelom Merkel. Brexit pokazuje koliko je to teško, gotovo nemoguće. A centrifugalne sile imaju tendenciju jačanja – ako se kao mjerilo uzmu deficiti u vladavini prava, posebno u Poljskoj i Mađarskoj.

Olaf Scholz jamči kontinuitet u Europi

Na ovom teškom terenu budućoj njemačkoj vladi bit će potrebna velika osjetljivost, ali i prodornost. 

To važi i za odnos prema šest država u regiji zapadnog Balkana koje žele postati članice europske obitelji. Dobro zvuči da Njemačka, prema koalicijskom sporazumu, svoju tradicionalno veliku odgovornost u EU-u želi ostvariti „služeći s razumijevanjem” (servant leadrship). S Olafom Scholzom, koji je bio vicekancelar pod Angelom Merkel, kontinuitet je zajamčen.

Isto važi i za odnos sa Sjevernoatlantskim obrambenim savezom, a time automatski i SAD-om. Jačati političku komponentu u budućnosti ima itekako smisla, već zbog vojne katastrofe u Afganistanu. U to se savršeno uklapa namjera da se teži ka restriktivnoj politici naoružanja.

U tradiciji Willyja Brandta

I s tako različitim zemljama kao što su Kina, Rusija i Turska, semaforska koalicija želi učiniti ono što je neizbježno poslije mnogo godina rastućih napetosti: inzistirati na poštivanju ljudskih prava i usprkos kriznim odnosima ostati u dijalogu. Čini se da su tri stranke SPD, Zeleni i FDP, pronašle dobru osnovu za sve ove izazove – na nacionalnom i međunarodnom planu.

Nije slučajno što moto „Hrabrost za više napretka” koji se nalazi u koalicijskom sporazumu podsjeća na slogan SPD-a iz vremena prvog socijaldemokratskog kancelara Willyja Brandta. „Hrabrost za više demokracije” je bilo obećanje u koaliciji s FDP-om 1969. kojim je Njemačka korak po korak skidala društveno-politički prašinu u zemlji, i koje je na međunarodnoj sceni vodilo k politici popuštanja u odnosima s komunističkim dijelom svijeta.

S demokratskim stavom i duhom optimizma

Činjenica da semaforska koalicija sebe opisuje kao „savez za slobodu, pravednost i održivost” prije svega opisuje bit njezinih članica: FDP se zalaže za slobodu, SPD za pravednost, a Zeleni za održivost. 

Tko bi mogao imati išta protiv ovog milozvučnog trozvuka? Samo oni koji se oslanjaju na nacionalizam, izolaciju i autoritarnu politiku – unutar i izvan Njemačke. Nažalost, ima ih mnogo. Suočiti se s njima samouvjereno, s demokratskim stavom i duhom optimizma, lijep je signal iz Njemačke.

Izvor: DW