Vlatka Pokos: Kad mi je ginekologinja rekla da maleno srce više ne kuca, suze su tekle danima… Bila sam podstanarka bez imovine nakon teškog razvoda, ali željela sam dijete

Nedavno priznanje britanske pjevačice Jessie J da se potpuno slomila nakon iskustva sa spontanim pobačajem, po tko zna koji je put dirnuo mnoge žene koje su proživjele iste osjećaje tuge, gubitka i nemoći.

Među njima je i bivša televizijska voditeljica i pjevačica Vlatka Pokos koja dobro zna koliko je taj događaj potresan jer ga je i sama iskusila, piše Gloria.

Upravo stoga je odlučila ispričati svoju traumu o kojoj i nakon četrnaest godina govori kao najvećem životnom udarcu.

Sa spontanim pobačajem Vlatka se suočila 2007., koja je za nju bila posebno dramatična godina.

U proljeće se raspao njezin brak s 26 godina starijim zagrebačkim poduzetnikom Josipom Radeljakom, za kojeg se udala godinu ranije, nakon petogodišnje veze, a u studenom 2007. bez ikakve najave raspršili su joj se snovi o majčinstvu.

Osim njezine obitelji, u tim teškim trenucima uz Vlatku je bio njezin tadašnji dečko Željko Radolfi, nećak pjevača Davora Radolfija, s kojim je živjela nakon razlaza s Radeljakom.

Kako piše u svojoj ispovijesti, doznavši da je trudna, bila je luda od sreće. Vlatka nikada nije krila koliko želi majčinstvo zbog čega je i svim srcem prigrila Radeljakovu kći Lanu, a mislila je da joj se taj san više ne može ostvariti u 36. godini života.

U Vlatkinom slučaju radilo se o ranoj trudnoći koja je, prema pretpostavkama liječnika, prekinuta zbog golemog stresa. Nakon ovog tužnog iskustva Vlatka više nikada nije zatrudnjela.

Zadnjih pet godina živi u Torontu gdje je posvećena karijeri te je u međuvremenu i diplomirala na uglednom kanadskog sveučilištu za oglašavanje i markentiške komunikacije Sheridan.

Njezinu dirljivu ispovijest, koju donosimo u cijelosti, popratila je riječima kako joj je bilo “baš teško prisjetiti se svega”.

“Spontani pobačaj je za svaku ženu iznimno težak i tužan događaj, a meni se dogodio u jednom od najtežih razdoblja života, uopće. Bila sam izložena ogromnoj količini stresa uzrokovanog izuzetno teškim razvodom od bivšeg supruga, pred očima javnosti.

Bilo je pravo čudo što sam uopće uspjela ostati trudna, no usprkos nezavidnoj situaciji, nije bilo nikakve sumnje da želim roditi to dijete. Međutim, život je htio drugačije.

Vjerujem da svaka žena, kad potvrdi trudnoću, počne zamišljati svoju bebu i svoj budući život. Iako sam bila jako uplašena, podstanar, bez ikakve imovine i bez ikakve podrške to dijete za mene je predstavljalo blagoslov i svjetlo u mome životu…

Neke detalje sam zakopala duboko u svoju podsvijest, a ostao je samo osjećaj ogromne tuge, očaja i beznadežnosti kad mi je moja ginekologinja, danas nažalost pokojna Višnja Latin, nakon devet tjedana trudnoće rekla da maleno srce više ne kuca.

Obuzela me tuga, osjećaj nemoći, osjećaj gubitka i suze koje su tekle danima… U nizu užasnih događaja gubitak djeteta zadao mi je strašan udarac.

U mom slučaju, morao se izvršiti ginekološki zahvat u bolnici i sve je prolazilo kao u nekom snu, nestvarno. Kao javna osoba morala sam trpjeti i sve one znatiželjne poglede i šaputanja, a bolesna ljudska želja za zadiranjem u tuđi život kulminirala je kad se čitava moja povijest bolesti pojavila na jednom hrvatskom portalu i kad su me “novinari” počeli nazivati i postavljati posve neumjesna i neljudska pitanja.

Doista, mislim da je to bio vrhunac gadosti i progona koje sam proživljavala u Hrvatskoj. Nisam danima izlazila iz stana i bila sam u očajnom stanju. Doista očajnom… Osjećala sam se kao da umirem. Iskreno, bolno je prisjećati se dok ovo pišem… Krivci koji su detaljno opisali moje suze i detalje boravka u bolnici nikad nisu pronađeni, ali ja im nikad neću oprostiti, poručila je Vlatka.

Borak.info