(VIDEO)Složna obitelj bez krova nad glavom

Na početku Zlatara, tik uz šume nalazi se kuća obitelji Bolšec. Smještena je na proplanku, u zelenilo, ali nije kuća za poželjeti, već preuređena štala u kojoj se već dugi niz godina najbolje što znaju snalaze Štefica, Tomislav i njihove tri kćeri – Ivana (12), Valentina (7) i Petra (5). 

Podijelili su dvije sobe i kuhinju, WC je poljski, a kupaone nemaju. Griju vodu i kupaju se u plastičnoj kadici. Navečer djevojčice, a kad odu na spavanje – Štefica i Tomislav. I tako godinama, Primanja su im skromna – mirovina od Tomislavovog oca, dječji doplatak i socijalna pomoć. Dovoljno da plate račune i priskrbe hranu i obleku za sebe i svoje tri djevojčice.

Tomislav je lišen roditeljske skrbi i ne može se zaposliti. Radi po kući, po vrtu, hrani živine koje uzgajaju i pomaže svakome tko ga za pomoć zamoli.



I možda se ništa ne bi promijenilo da prije tri godine Štefica nije otišla u grad tražiti posao, da nije ondje ispričala svoju životnu priču, da nije naišla na razumijevanje gradonačelnice Jasenke Auguštan – Pentek, da nije prihvatila pružene ruke pomoći… Možda bi sve ostalo isto i da se nije dogodio potres koji je opasno oštetio ionako nestabilnu Bolšecovu kuću. Možda bi njihova obitelj ostala tek jedan u nizu socijalnih slučajeva, evidentiran, zatvoren u fasciklu… 

Možda, ali nije. Dogodilo se drukčije. Nije išlo glatko, zapravo jedva da je išlo, ali nitko nije odustao. I isplatilo se.

– Htjela sam pomoći obitelji da dobije kupaonicu. Međutim izlaskom na teren, struka koja je došla, vidjeli smo uvjete u kojima oni žive i da nema mogućnosti renoviranja kuće i da jednostavno moramo krenuti ispočetka – priča nam Jasenka Auguštan – Pentek, gradonačelnica Zlatara.

– Prvi put kad smo otvorili račun, nažalost, taman je bio prvi lockdown, koronavirus i neki drugi prioriteti su kod svih građana bili, a naravno i šire. Tako da je akcija došla do jedne granice, ali nije išla dalje, zastoj. Prošle godine, pred sam Božić smo ponovno pokretali akciju, međutim, zadesio nas je potres koji je oštetio i ovu kuću još dodatno, ali je opet i akcija stala. Pokrenuli smo opet na društvenim mrežama ovu priču. Zahvaljujući svima, nekako je dobar valjda bio i trenutak, puno osoba se uključilo, blogera, javnih osoba koji su podijelili tu priču, naravno i vas medija, zahvaljujući Požgaj grupi koja je poslala mail 7. siječnja s upitom na Grad, a jučer i potvrdu da će oni donirati cijelu kuću – kaže.

Predviđanja su da će u lipnju biti montirana kuća, onda ide uređenje sanitarnih čvorova i sve što treba za unutrašnjost. Neće to biti ništa luksuzno, ali ono skromno, ono što je obvezno da bi kuća bila završena i da bi se obitelj napokon osjećala zaista kod kuće.

Uzbuđena je cijela obitelj, djevojčice, naravno, najviše. Svaka će imati svoj krevet, svoju sobu, neće morati oblačiti jaknu kada zimi idu na WC. Što će im značiti kupaona, još ni same nisu svjesne.

Itekako svjesni, ali prije svega beskrajno zahvalni su Tomislav i Štefica. U sigurnoj i toploj kući više neće strepiti s koje strane će pasti crijep i odakle se čuje pucketanje, hoće li pasti previše kiše i u koju će sobu ovaj put prokišnjavati… Pa će Tomislav i dalje pomagati svima, a Štefica mirne duše odlaziti na posao. I sve to zahvaljujući dobroti, upornosti, razumijevanju, suosjećanju i ljudskosti koji – evo dokaza – još postoje.

Borak.info