PALIĆ: AKO NE POMOGNEMO MLADIMA, ONDA JE SAV NAŠ RAD UZALUDAN

Tisuće mladih su u Međugorju na 33. Mladifestu koji je počeo u ponedjeljak, a završava sutra. Brojni su kardinali, nadbiskupi i biskupi iskazali svoju blizinu mladima, a među njima je i biskup mostarsko-duvanjski i upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić.

SMATRAO SAM DA KAO BISKUP U ČIJOJ SE BISKUPIJI DOGAĐA JEDAN OVAKAV DOGAĐAJ, JA KAO PASTIR OVE BISKUPIJE TREBAM BITI I OVIH DANA OVDJE.

Predslaveći misu sinoć, četvrtog dana Mladifesta, mons. Palić svoju propovijed počeo je riječima pape Franje u kojima u svojoj apostolskoj pobudnici Evangelii Gaudium promišlja o biskupima. Papa Franjo kaže da će biskup „pokatkad ići naprijed da pokaže put i održi živom nadu u narodu, drugi će put biti jednostavno usred svojih svojom jednostavnom i milosrdnom blizinom, a u nekim će prilikama morati ići za svojim narodom, da pomogne onima koji su zaostali i – prije svega – zato jer stado posjeduje vlastiti osjećaj za pronalaženje novih putova.“

Prvi je to put da je na Mladifest došao mjesni biskup, koji je nakon mise dobio veliki pljesak okupljenih vjernika, a i na početku intervjua za Radiopostaju Mir Međugorje, također, osvrnuo se na ovu Papinu apostolsku pobudnicu.

Rekao sam na početku, papa Franjo u svojoj apostolskoj pobudnici Evagelii Gaudium daje zbilja posebne naglaske na život Crkve, ali i onih koji imaju neke posebne zadaće u Crkvi, i na život vjernika. Za mene je svakako orijentir ono što on govori o biskupima, o pastirima. On je to simbolično rekao baš uspoređujući našu službu s pastirskom službom. Kao što svaki pastir nekad mora ići ispred stada pokazivati mu put, nekad u sred stada da se stado osjeća sigurno kada je pastir tu, nekad iza kako bi ih malo pogurao i kako bi i ove druge, koji su zaostali malo potaknuo na brži hod. Ja sam danas bio tu kao onaj koji je bio među vjernicima. Među onima, kao što sam rekao u homiliji koji traže, a svi smo na tom putu traženja. Smatrao sam da kao biskup u čijoj se biskupiji događa jedan ovakav događaj, ja kao pastir ove biskupije trebam biti i ovih dana ovdje. S obzirom da je situacija takva da sad brigu o ovom pastoralnom dijelu u Međugorju vodi apostolski vizitator mons. Cavalli, on me je pozvao još prije nekoliko mjeseci i dogovorili smo da ću danas na spomendan svetog Ivana Marije Vianneyja biti danas ovdje i slaviti ovo euharistijsko slavlje.

Euharistiju ste slavili u zajedništvu s više od 500 svećenika, pogled s oltara zaista veličanstven, toliko, toliko vjernika slavi euharistiju… Kako ste Vi to sve doživjeli?

Naravno, da čovjeka kad vidi da oko njega ima puno onih koji dijele istu vjeru, koji dijele istu radost radi Uskrsloga Krista – gdje su dvojica ili trojica ja sam među njima, danas je Isus sigurno bio među nama – to ‘ponese’. Ne u smislu nekakvog romantizma ili nekakvih neodređenih osjećaja, nego da smo tu svi zajedno na tom putu vjere, da želimo jedni druge ohrabriti. Bilo mi je posebno zanimljivo i drago vidjeti i ove svećenike poodmakle u godinama, koji su također tu. Nadam se i vjerujem da je razlog njihova dolaska zato što i oni crpe radost iz tog poleta tih mladih ljudi koji su ovdje. To je osobito važno i za te mlade ljude, jer kad i oni jedni od drugih vide kako ima još takvih koji žive iste vrednote za koje se svi mi u današnjem svijetu trudimo živjeti, onda to daje dodatnu snagu na tom našem vjerničkom putu i u izgradnji Kristova Kraljevstva.

Ono što je posebno ovih dana u Međugorju su mladi koji pristupaju sakramentu svete ispovijedi. I dan i noć stotine svećenika su im na raspolaganju?

Čuo sam od vizitatora, a posjetio me i kardinal Omella  koji mi je rekao da je ovdje ispovijedao. Rekao sam u homiliji da sebe možemo pronaći jedino ako pronađemo Krista, a zapravo nigdje se bolje ne pronađe Gospodina, ne pronađe Njegov milosrdni pogled, ne pronađe Njegovo rame za utjehu, nego u sakramentu pomirenja, u sakramentu ispovijedi. I drago mi je da se to događa ovdje.

Jutarnji program traje od devet sati do podne.  Veliko mnoštvo je već u devet sati na prostoru ispred vanjskog oltara. Zanimljivo je promatrati radost i mir na njihovim licima, ne smeta im ni ovo jako hercegovačko sunce, ne propuštaju kateheze, svjedočanstvo, glazbu… Mnogi mladi koje smo susreli ovih dana ističu da je večernji dio euharistija i klanjanje vrhunac svega. Jeste li Vi uspjeli nešto od ovoga svega pratiti?

Djelomično. Ne sve. Čuo sam danas, vozeći se, svjedočanstvo iz zajednice Cenacolo. Nažalost, nisam uspio sve popratiti. Ono iz medija koliko stignem, da: homiliju kardinala Omelledio kateheze našega provincijala i dio homilije generala Franjevačkog reda. Vjerujem i nadam se da će sve ono što su čuli svim tim mladim ljudima biti na duhovnu korist. Vjerujem i nadam se da će im pomoći da odgovore na ovo pitanje o kojemu smo danas razmišljali: Što oni kažu doista tko je Krist stvarno u njihovom životu?

Mnogi ovdje dolaze i traže Boga. Traže smisao svoga života. Ovakvi susreti i ono što Mladifest nudi mladima danas, je li to snaga današnjega svijeta i Katoličke crkve?

Mladima trebamo pomoći da doista pronađu Gospodina, da se doista oslone na Njegove riječi i da onda na taj način ohrabreni mogu u ovome svijetu svjedočiti za Krista i mijenjati svijet, jer ako ne uspijemo pomoći tim mladim ljudima, onda mislim da je sav naš rad uzaludan. Ali svi mi znamo da mi samo sijemo, a Gospodin daje rast i vjerujem da On stvarno daje obilne milosti.

Koja bi bila Vaša očinska poruka, a posebno mladima?

Nemam druge poruke, osim onoga što sam danas rekao. Htio bih i ovdje zahvaliti fra Marinku Šakoti na svemu što je učinio u služenju u ovoj župi i ovoj našoj biskupiji budući da vjerojatno ide iz biskupije. Molio sam danas, a to molim i sve da novog župnika fra Zvonimira podrže svojim molitvama i svojom otvorenošću za suradnjom, a svi mi zajedno hrabro koračajmo naprijed sa sviješću da je Gospodin doista s nama, u našem životu.

Razgovarala: Sanja Pehar
Foto: Mateo Ivanković
/Radio Mir

Borak.info